\documentclass[a4paper,twoside,final,12pt]{article} \usepackage[T2A]{fontenc} \usepackage[cp1251]{inputenc} \usepackage{verbatim} \title{Pravopis srpskohrvatskog jezika} %\author{Zoran T. Filipovi\'{c} \\ % Jurija Gagarina 263/6 \\ % 11070 Novi Beograd, Srbija} \usepackage[english,serbian]{babel} \def\dateserbian{% \def\today{\number\day .~\ifcase\month\or januar\or februar\or mart\or april\or maj\or jun\or jul\or avgust\or septembar\or oktobar\or novembar\or decembar\fi \space \number\year.}} %\isopage[12] %\spinemargin=0cm %\textwidth=17cm %\semiisopage[12] %\medievalpage[12] %\checkandfixthelayout %\usepackage{multicol}[1999/05/25] \usepackage[colorlinks,linkcolor=red,citecolor=black, urlcolor=magenta,bookmarks,bookmarksopen]{hyperref} \hypersetup{pdftitle={Pravopisna pravila srpskohrvatskog jezika}, pdfauthor={Zoran T. Filipovic}, pdfsubject={Uputstvo za prelom reci na kraju reda (hyphenations)}, pdfkeywords={prelom, reci, hyphenation}, pdfpagelayout={TwoPageRight}, pdfstartview={Fit} } \columnseprule=0.4pt \usepackage{serhyplist} \begin{document} \frenchspacing \maketitle \selectlanguage{serbian} \section{Pravopisna pravila} \subsection{Pisma srpskohrvatskog jezika} \begin{enumerate} \item{U srpskohrvatskom jeziku\footnote{Ovaj dokument je u potpunosti, bez ijedne izmene, preuzet iz knjige: Pravopis srpskohrvatskog jezika, \v{S}kolsko izdanje. Izdava\v{c}: Matica Srpska i Matica Hrvatska. Re\v{c}i ispisane \textsl{kurzivom} su napomena data od strane Zorana Filipovi\'{c}a.} pi\v{s}emo:} \begin{enumerate} \item{\'{c}irilicom}: \\ , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , \\ , , , , \item{latinicom}: \\ a A, b B, c C, \v{c} \v{C}, \'{c} \'{C}, d D, d\v{z} D\v{z}, {\dj} {\DJ}, e E, f F, g G, h H, i I, \\ j J, k K, l L, lj Lj, m M, n N, nj Nj, o O, p P, r R, s S, \v{s} \v{S}, t T, \\ u U, v V, z Z, \v{z} \v{Z} \end{enumerate} Oba ova pisma imaju po 30 slova, od kojih svako ozna\v{c}ava po jedan glas. Jedino se slovom \em r \em, i u \'{c}irilici i u latinici, pi\v{s}e glas \em r \em ne samo kao suglasnik ve\'{c} i kao samoglasnik, u svim polo\v{z}ajima gde ima vrednost samoglasnika: \begin{enumerate} \item{u sredini re\v{c}i izme{\dj}u suglasnika \em (brvo, brz, drvo, krv, Hrvat, Srbin, trn) \em} \item{u po\v{c}etku re\v{c}i ispred suglasnika \em (rvati, rzati, rt)\em } \item{na kraju re\v{c}i iza suglasnika \em (o\v{s}tro, satro) \em } \item{ispred samoglasnika \em o \em koje je postalo od \em l \em \em (opro, otro, prostro, umro) \em } \item{iza samoglasnika koji se nalazi na kraju prvog dela slo\v{z}ene re\v{c}i kad njen drugi deo po\v{c}inje glasom \em r \em iza koga dolazi suglasnik \em (zar{\dj}ati, porvati, sur\v{z}ica) \em } \end{enumerate} %\end{enumerate} %\begin{enumerate} \item{U \'{c}irilici se svaki glas pi\v{s}e po jednim znakom. U latinici se tako{\dj}er po jednim znakom pi\v{s}u svi glasovi osim \em d\v{z}, lj \em i \em nj \em, koji se bele\v{z}e kao dva znaka: ljudi, njiva, srd\v{z}ba (\'{c}iril.: , , ) Od re\v{c}i u kojima se u latinici slova \em d\v{z}, lj \em i \em nj \em, \v{c}itaju kao jedan glas treba razlikovati slu\v{c}ajeve gde se tim slovima ozna\v{c}avaju skupovi od po dva glasa, npr: \em nad\v{z}iveti, injekcija, konjugacija \em (\'{c}iril.: \em , , \em ).} \item{U srpskohrvatskom knji\v{z}evnom jeziku i skupovi glasova se u pojedinim re\v{c}ima pi\v{s}u onako kako se izgovaraju: \em potpetica, napretka, svadba, i\v{s}\v{c}eznuti\em. I to na\v{s} pravopis \v{c}ini \textsl{fonetskim}. Ali se u dodiru dveju susednih re\v{c}i svi glasovi pi\v{s}u onako kako se izgovaraju kada se svaka re\v{c} posebno upotrebi: \em pod petom, pred ku\'{c}om, s njim, bez njih, \em a ne: \em pot petom, pret ku\'{c}om, \ldots \em Gdekad, iz odre{\dj}enih razloga, i u zasebnim re\v{c}ima odstupamo od \textsl{pisanja prema izgovoru}.} \end{enumerate} \subsection{Rastavljanje re\v{c}i na kraju retka} \begin{enumerate} \item{Kada u pisanju (ili pri \v{s}tampanju) cela re\v{c} ne mo\v{z}e stati u retku u kome je zapo\v{c}eta, onda se jedan njen deo prenosi u slede\'{c}i redak, a na mestu gde se re\v{c} prelama pi\v{s}e se crtica (-). Pri tome treba imati na umu:} \begin{enumerate} \item{Znak za rastavljanje re\v{c}i na kraju retka stavlja se izme{\dj}u samoglasnika (kada se vi\v{s}e njih na{\dj}e jedan do drugog) ili iza samoglasnika a ispred suglasnika: \em de-onica \em ili \em deo-nica, \em \em moli-oci \em ili \em molio-ci, \em \em ja-ukati \em ili \em jau-kati, \em \em li-va-da, ma-li-na, ve-tar, \v{c}i-ta-ti, dr-\v{z}a-ti. \em} \item{Jedan glas, i kad je to samoglasnik, ne treba prenositi: nema potrebe rastavljati re\v{c}i: \em de-o, ka-o, izgore-o. \em Pogotovo nije dopu\v{s}teno prenositi ni pojedine suglasnike ni skupove suglasnika; ne mo\v{z}e se rastavljati npr.: \em du\v{z}nos-t, \em ili \em du\v{z}no-st, \em \em perfek-t \em ili \em perfe-kt.\em } \item{Ako se u sredini re\v{c}i nalaze suglasni\v{c}ki skupovi, u pisanju se znak za preno\v{s}enje mo\v{z}e slobodno stavljati ili ispred celog suglasni\v{c}kog skupa ili izme{\dj}u pojedinih suglasnika: \em ze-mlja \em ili \em zem-lja, \em \em sta-klo \em ili \em stak-lo, \em \em pti-\v{c}ji \em ili \em pti\v{c}-ji, \em \em se-stra \em ili \em ses-tra \em ili \em sest-ra, \em \em va-tra \em ili \em vat-ra, \em \em kompa-ktno \em ili \em kompak-tno \em ili \em kompakt-no\em. Ipak se ne preporu\v{c}uje da se suglasni\v{c}ki skupovi koji su te\v{s}ki za izgovor celi prenose na po\v{c}etak novog retka, nego je bolje rastavljati: \em bor-ba, tram-vaj, brat-stvo, \v{s}kol-ski, ljud-ski, srod-stvo. \em } \end{enumerate} \item{U latinici nije dopu\v{s}teno znak za preno\v{s}enje stavljati izme{\dj}u dva znaka kojima se pi\v{s}e jedan glas, nego se rastavlja: \em sa-njati, po-lje, ho-d\v{z}a \em (a ne: san-jati, pol-je, hod-\v{z}a).} \item{Ni u stranim se re\v{c}ima kada se pi\v{s}u izvorno znak za rastavljanje ne stavlja izme{\dj}u slovnih znakova kojima se pi\v{s}e jedan glas, nego se oni rastavljaju na ovaj na\v{c}in: Goe-the, War-szawa, Bau-delai-re, Ko-chanowski, Wa-shington.} \item{Kada se u slo\v{z}enim re\v{c}ima sa sastavnim delovima koji se lako raspoznaju na{\dj}u dva suglasnika, jedan na kraju prvog a drugi na po\v{c}etku drugog dela slo\v{z}enice, rastavni znak se stavlja izme{\dj}u njih: \em ras-poznati, raz-rez, iz-voditi, iz-vor, pod-metnuti, \em itd. Ali ako se granica izme{\dj}u sastavnih delova slo\v{z}enica ne raspoznaje, onda se i one rastavljaju kao proste re\v{c}i: \em ra-zumeti, o-bu\'{c}i, o-teti, u-zeti. \em} \item[Bele\v{s}ka.]{--- Ako treba rastavljati poluslo\v{z}enice na onom mestu gde su spojene crticom, crtica se stavlja i na kraju prvog i na po\v{c}etku idu\'{c}eg retka: \begin{flushright} Bilo-\\ -gora \\ \v{S}ar-\\ -planina \\ Smail- \\ -aga \\ Ivani\'{c}- \\ -grad \end{flushright} } \end{enumerate} \end{document}